U eri globalizacije, koja briše granice na gotovo svim aspektima naših života, uključujući i prehrambene navike, međunarodna ili internacionalna kuhinja nije više samo „ekskluziva“ rezervirana za putovanja ili restorane – ona je postala sastavni dio tanjura i košarice hrvatskih potrošača.
Zavirili smo malo u navike konzumacije, ali i pripreme jela različitih internacionalnih kuhinja. Očekivano, najpopularnija je talijanska kuhinja (uključuje jela kao što su pizza, tjestenina, lazanje,..) koju na tjednoj razini konzumira čak petina, i koja je, uzmemo li u obzir dugu tradiciju konzumacije jela tipičnih za talijansku kuhinju kod nas, na neki način postala i „domaća“. Sljedeća po popularnosti je američka kuhinja, no udio onih koji je konzumiraju na tjednoj razini znatno je niži, iznosi tek 5%. Za sve ostale internacionalne kuhinje uključene u naše istraživanje udio onih koji konzumiraju na tjednoj razini iznosi od 1 do 3 % – učestalost konzumacije u značajnijem udjelu događa se tek na mjesečnoj ili pak godišnjoj razini.
Udio onih koji konzumiraju, neovisno o tipu kuhinje, viši je među Gen Z – na mjesečnoj razini njih 75% konzumira jela talijanske kuhinje, 49% američke, 38% meksičke, 31% turske, 29% kineske, 18% japanske, 13% grčke te 9% indijske.
Zanimalo nas je i gdje sve konzumiramo jela internacionalnih kuhinja. U kojoj mjeri smo odvažni uhvatiti se u koštac s pripremom kod kuće, ili ipak dominiraju konzumacije u restoranima ili preko dostave?
Zanimljivo je da smo, osim kada su u pitanju jela talijanske, američke i meksičke kuhinje ipak nešto skloniji prepustiti kuhaču nekom drugom.
Postoje razlike ovisno o spolu – žene u nešto većoj mjeri ova jela pripremaju kod kuće, no i to vrijedi samo za jela talijanske, američke i meksičke kuhinje. Za sva druga, nema razlike po spolu, preferencija restorana i dostave je podjednaka i među ženama i među muškarcima.
Razlike su primjetne i po pitanju generacija, i to iznenađujuće – pripadnici Gen Z koji konzumiraju jela određene internacionalne kuhinje skloniji su od pripadnika drugih generacija okušati se u pripremi tih jela kod kuće.
A što se u najvećoj mjeri javlja kao barijera za pripremu kod kuće?
Neovisno o vrsti internacionalne kuhinje, primarni izazov je pogoditi okuse i začine. Kompanije koje nude začine i mješavine začina ovome mogu doskočiti na više načina – od ponude mješavina začina za pojedina jela (uz obavezno jasno komuniciranje količine, i to na način koji omogućuje korisniku da razumije odnose i prilagodi ih svojim specifičnim okolnostima), do produkcije sadržaja ( i jednostavan pristup istom) koji će kroz kratke video formate ili fotografije demonstrirati kako pojedina faza pripreme i konačan rezultat trebaju izgledati, do korak-po-korak vođenih, provjerenih uputa u formi video ili tekstualnih tutoriala. S velikim naglaskom na provjereni. Jer u današnje vrijeme korisnici su zatrpani receptima sa svih strana – svaki scroll donosi novo “najbolje ikad” jelo, još jedan viralni trik i još jednog samoproglašenog kulinarskog gurua. U toj buci više ni ne znamo kome vjerovati: je li recept stvarno provjeren ili samo dobro izgleda na videu? Upravo tu nastaje prostor za brendove začina kroz ponudu recepta koji nisu samo privlačni, nego i pouzdani, testirani i spremni za stvarnu kuhinju, a ne samo za društvene mreže.
O istraživanju: Istraživanje je provela agencija Improve Research & Analytics, tijekom ožujka 2026. online metodom (CAWI). U istraživanju je sudjelovalo 620 ispitanika starijih od 16 godina. Uzorak je reprezentativan za online populaciju po spolu, dobi, regijama i veličini naselja.
