Tijekom korona krize, ukupna štednja građana značajno je porasla.
S jedne strane, akumulacija novca može biti posljedica smanjenje potrošnje u pandemiji, a s druge strane, u nesigurnim vremenima (kao što je pandemija) želimo povećati naš osjećaj sigurnosti i imati nešto novca sa strane, za crne dane. Upravo je to najvažniji razlog zbog kojeg štede stariji ispitanici (65+) – oni žele osigurati neka financijska sredstva za nepredvidive okolnosti, izvanredna stanja, hitne slučajeve. Mladima (do 24 godine) to nije toliko važan motiv štednje; oni štede kako bi mogli putovati, otići negdje na odmor ili si jednostavno priuštiti nešto posebno.
Štednja u bankama najčešći je oblik štednje. Prema posljednjem istraživanju provedenom tijekom lipnja, 30% građana štedi na taj način. U usporedbi s prošlogodišnjim rezultatima, to je smanjenje za više od 20%! Dakle, s jedne strane imamo porast ukupne štednje odn. ušteđevine, a s druge strane, značajno smanjenje udjela onih koji štede na takav način.
To ukazuje na polarizaciju – manji broj ljudi raspolaže s većom količinom novca. „Prosječni“ građanin jedva spaja kraj s krajem. Da izgube glavni izvor prihoda, njih 61% ne bi moglo izdržati niti mjesec dana pokrivati svoje troškove života bez posuđivanja novca. Tek 19% moglo bi „preživjeti“ više od pola godine.
Okreću li se Hrvati nekim drugim oblicima štednje? Gotovo četvrtina korisnika interneta ima / čuva određenu količinu novca kod kuće. Oni koji procjenjuju da će moći štedjeti u sljedećih godinu dana, češće ističu zainteresiranost za životna osiguranja. Ipak, još uvijek većina nas smatra kako je kupovanje nekretnina (kuće, zemlje) najbolji način ulaganja financijskih sredstava, a u odnosu na prošlu godinu, najveći skok u preferencijama vidimo za kriptovalute. Dok je tijekom 2019. i 2020. „samo“ 10-tak posto navodilo kriptovalute kao preferirani način investiranja novca, ove godine značajno raste udio zainteresiranih – penje se na 20%.
Sve navedene indikatore pratimo tijekom 10 valova istraživanja, od početka 2019. godine. Kvartalni uzorci od 1.000 ispitanika reprezentativni su za online populaciju po dobi, spolu, regijama i obrazovanju.
