Mentalno zdravlje građana tema je o kojoj se puno priča. Anksioznost, usamljenost, nedostatak samopouzdanja, problemi u međuljudskim odnosima, svakodnevni stres… izazovi su s kojima se susreće sve veći broj ljudi. Ne samo u Hrvatskoj, već u cijelom svijetu svjedočimo o sve izraženijem problemu vezanom uz mentalno zdravlje naročito djece i mladih. Vršnjačko nasilje, zanemarivanje, odrastanje u disfunkcionalnim obiteljima, pritisak koji mladi osjećaju kako bi udovoljili svojim očekivanjima ili očekivanjima okoline izvori su stresa koji mogu narušiti mentalno zdravlje djece i mladih.
I sama pandemija, ali i potresi negativno su utjecali na živote ljudi.
S druge strane, razvoj tehnologije i ubrzano prihvaćanje različitih rješenja, naročito tijekom pandemije, omogućio je ono što nam je bilo ograničeno, ali na jedan sasvim novi način.
„Virtualno“ je postao naš život – djeca su pohađala online nastavu, odrasli su online radili, družili smo se online. No, život pred ekranima i u virtualnom svijetu donosi neke sasvim nove probleme i rizike.
U otkrivanju i otklanjanju ili barem ublažavanju problema iznimno je važna pravovremena podrška i pomoć stručnjaka.
Odlazak psihoterapeutu još uvijek je tabu tema, ali ne onakva kakvom je bila, međutim, izazovi s kojima se sada sve više susrećemo su sve veći broj ljudi kojima je pomoć potrebna i sve duže liste čekanja za dobivanje odgovarajuće terapijske podrške.
Do prvog susreta s terapeutom može proći od mjesec dana do nekoliko mjeseci za terapije pokrivene zdravstvenim sustavom. Razlog tome, osim pojačane potražnje, je i nedostatak kvalificiranih terapeuta. Neki će pomoć potražiti u privatnom sektoru, međutim, i tamo imamo liste čekanja, a takva terapija mnogim našim građanima je financijski nedostupna.
Nepravovremena pomoć i podrška mogu rezultirati pogoršanjem simptoma, povećanim stresom i anksioznošću te osjećajem neshvaćenosti.
Sve to dovelo je do sve većeg broja istraživanja alternativnih metoda pružanja terapijske podrške, poput upotrebe robota psihoterapeuta. Recentna ekspolozija alata za generativnu umjetnu inteligenciju omogućuje nam „razgovor“ sa chatbotovima, što bi moglo omogućiti brži, jednostavniji i povoljniji način dolaska do određene pomoći. Dakle, integracija tehnologije može pomoći u smanjenju lista čekanja, pružanju cjenovno pristupačnije terapije i osiguranju da pojedinci dobiju podršku u pravo vrijeme.
No, je li to dovoljno dobra podrška? Mogu li roboti zamijeniti psihologe i psihoterapeute? Oni koji se bave umjetnom inteligencijom rade na „treniranju“ modela na velikim skupovima podataka razgovora psihologa i pacijenata, što će sasvim sigurno unaprijediti postojeće modele.
Ipak, postavlja se pitanje jesmo li mi spremni za takvu podršku?
U našem istraživanju pitali smo građane bi li umjesto razgovora s čovjekom / psihoterapeutom koristili mogućnost razgovora s robotom, koji bi ih pažljivo slušao, razgovarao s njima, postavljao im pitanja ili bi preporučili takvu uslugu svojim članovima obitelji, te što vide kao prednosti i nedostatke ovakve usluge.
Mladi su spremniji na korištenje robota psihoterapeuta
Razgovore s robotom umjesto psihoterapeuta koristilo bi ili preporučilo članovima svoje obitelji 23% ispitanika. Više od prosjeka mladi od 16 do 24 godine (36%), te oni koji žive u velikim gradovima (28%).
Kao glavna prednost primjene umjetne inteligencije u psihoterapiji navodi se dostupnost usluge 24 sata 7 dana u tjednu, pristup s bilo koje lokacije i korištenje usluge više korisnika istovremeno, bez čekanja na red.
Svaki četvrti ispitanik navodi i mogućnost boljeg praćenja kroz analizu podataka, a nešto više od petine očekivalo bi i niže cijene. Ovo su uobičajene prednosti koje nam pruža umjetna inteligencija.
Trećina navodi i prevladavanje stigme vezane uz posjet psihoterapeutu. Međutim, mladi u dobi do 24 godine daleko manje naglašavaju ovaj aspekt kao prednost. Ovaj rezultat ipak možemo tumačiti na dva načina: manje su time opterećeni pa niti to ne ističu, ili jednostavno manje vjeruju – jer sve što je virtualno vrijedi kao u stvarnom životu – pa tako i sama stigma. Iako kod mladih uočavamo veću spremnost korištenja ovog pristupa, njih samo 14% navodi da im se lakše otvoriti odn. povjeriti robotu nego čovjeku – terapeutu!
U psihoterapiji korisnicima je važan ljudski kontakt i empatija koju smatraju da ne mogu dobiti od robota
Više od trećine ispitanika ne bi koristilo niti preporučilo svojim bližnjima robote psihoterapeute.
Kao najčešći razlog navodi se preferencija ljudskog kontakta, naročito od strane mladih koji češće naglašavaju da nemaju povjerenje u sposobnost robota da pruži kvalitetnu terapiju.
Barijera koja se često ističe je upravo nedostatak empatije, uživljavanja u emocije i stanja drugih ljudi.
Mladi češće ističu da bi im bilo lakše otvoriti se čovjeku-terapeutu nego robotu-terapeutu.
Ne treba zanemariti niti podatak da se svaki četvrti ispitanik koji nije spreman odn. otvoren ovom pristupu korištenja robota terapeuta boji podijeliti svoje osobne podatke stroju odn. aplikaciji.
Čak 62% ispitanika smatra da je razvoj suvremene tehnologije primarno potaknut ostvarenjem profita, a ne motivima za većom kvalitetom života i humanijim društvom.
Nekritička i nekontrolirana produkcija i korištenje različitih aplikacija za samopomoć mogu rezultirati vrlo lošim ishodima.
Iako tehnologija može pružiti podršku, smatramo da je vrlo važno ostvarivanje ljudskog kontakta i emocionalne povezanosti u procesu terapije. Roboti mogu biti koristan dodatak, a ne zamjena čovjeka-terapeuta.
O istraživanju: istraživanje je provedeno tijekom ožujka 2024. godine metodom online ankete na 496 ispitanika starijih od 16 godina. Uzorak je reprezentativan za online populaciju po dobi, spolu i regijama.
